NACIONAL - ZELENGORA - SCENA BAR (1893)


OSNOVANA GOSTIONICA NACIONAL

OSNOVANA GOSTIONICA NACIONAL

Prvi vlasnici gostionice "Nacional" bili su Viden i Lazar Marković.

1893
CVETKO KANČEVIĆ KUPUJE GOSTIONICU NACIONAL

CVETKO KANČEVIĆ KUPUJE GOSTIONICU NACIONAL

Početkom XX veka, gostionicu "Nacional" kupuje Cvetko Kančević, „Gazda Cvetko – Deka“, koji je u blizini imao i radnju za proizvodnju soda-vode i klakera. Ovde razvija uglednu kafanu sa mnogobrojnim stalnim gostima, muzičkim programom i programom proslava.

1900
NAJDA STOJANOVIĆ KUPUJE GOSTIONICU NACIONAL

NAJDA STOJANOVIĆ KUPUJE GOSTIONICU NACIONAL

Nekoliko godina pre Drugog svetskog rata, Najda Stojanović postaje novi vlasnik gostionice "Nacional", koju vodi zajedno sa suprugom Živom.

1930
NACIONAL ZATVOREN TOKOM RATA

NACIONAL ZATVOREN TOKOM RATA

Ne želeći da "služi Nemce", Najda Stojanović držao je kafanu zatvorenu tokom Drugog svetskog rata.

1941
NACIONAL NACIONALIZOVAN I POSTAJE ZELENGOGRA

NACIONAL NACIONALIZOVAN I POSTAJE ZELENGOGRA

Nakon Drugog svetskog rata, gostionica "Nacional" je nacionalizovana i postaje državno vlasništvo. Do početka XXI veka radila je kao jedna od poznatijih zaječarskih kafana pod imenom "Zelengora".

1948
NACIONAL POSTAJE SCENA BAR

NACIONAL POSTAJE SCENA BAR

Unuka Najde Stojanovića, Gordana, postaje ponovo vlasnik zgrade i nastavlja porodičnu tradiciju otvaranjem kafea "Scena Bar" sa bogatim kulturnim i umetničkim programom.

2019

GOSTIONICA „NACIONAL“ (1893)

KAFANA „ZELENGORA“ (1948)

SCENA BAR (2019)

Gostionica „Nacional“, nakon Drugog svetskog rata kafana „Zelengora“, a sada „Scena bar“ bila je od svog početka 1893. godine značajan deo trgovačko-zanatske četvrti koja se razvila oko Ulice Hajduk-Veljka. Sama ulica bila je jedna od žila kucavica grada u nastajanju, formirala se na glavnom putu za Negotin, a prostirala se od glavnog gradskog trga, nekada Trga kralja Petra – danas Trga oslobođenja, i Velike pijace koja se tu nalazila, sve do „marvene“ pijace na istočnom kraku ulice.

Gostionica „Nacional“ menjala je vlasnike tokom svog postojanja, dok je originalno bila u vlasništvu Videna i Lazara Markovića. Od njih je gostionicu kupio Cvetko Kančević, „Gazda Cvetko – Deka“, koji je u blizini imao i radnju za proizvodnju soda-vode i klakera. 

Porodica Cvetka Kančevića na terasi porodične kuće (u pozadini se vidi gostiona „Nacional). Iz knjige Kančevića i Veljkovića.

Kako nam istorijski izvori kažu, gostionica nije bila prostrana, ali je uvek bila puna gostiju. Pre podne su tu svraćali seljani iz okolnih sela koji su poslom dolazili u Zaječar na pijacu ili u kupovinu. Bilo je i stalnih gostiju iz obližnjih zanatskih i trgovačkih radnji, koji su svakodnevno dolazili na „tursku kafu“, obavezno služenu sa kockom šećera ili ratlukom i čašom vode sa obližnje česme. Svraćali su i oni koji nisu mogli bez čašice rakije ili špricera. Osim ovih, bilo je i stalnih uglednih gostiju – lekara, majora, znamenitih trgovaca, činovnika i viđenih građani koji su stanovali u Hajduk-Veljkovoj ulici

„Nacional“ je bio poznat po izvrsnoj kuhinji domaćih jela i roštilja. U njoj su radile po dve-tri kuvarice, a goste usluživali stalni kelneri, ponekad i sâm vlasnik, odajući tako poštovanje prema uglednijim posetiocima. Od kelnera starim Zaječarcima bio je poznat onaj pod nadimkom Lori. Osim pomenutih, gostionica je imala i posebne pomoćne radnike, među kojima je u kafani i sodadžijskoj radnji radio Trifun, Rus emigrant.

U prostranom dvorištu iza gostionice nalazile su se štale za smeštaj stoke prolaznih posetilaca. U jednom delu dvorišta postojala je „ledara“. To je bila ogromna rupa kružnog oblika, prečnika oko 20 m, a duboka oko 7 m. U ledenicu je tokom zime stavljan led koji je dovožen sa zaleđenog Timoka i, posle punjenja, pokrivena je slamom i ceradom da se led ne bi otopio. Led se leti koristio za hlađenje pića u kafani „Nacional“ i soda-vode i krahera u sodadžijskoj radnji istog vlasnika. Kupovali su ga i drugi vlasnici ugostiteljskih radnji i sladoleddžije.

Kafana je prednjim delom bila u prepodnevnim časovima u hladu, a popodne obasjana suncem. Srećom, tu je bila lipa sa velikom krošnjom, koja je pravila hlad. Kada je bila u cvetu, gosti su sa uživanjem sedeli za stolovima ispred objekta. Gazda Cvetko je produžio taj prostor na deo ulice postavljanjem niskog podijuma, tako da se broj stolova povećavao.

U „Nacionalu“ su često održavane porodična i druga veselja: veridbeni i svadbeni ručkovi, slavile se esnafske slave, dočekivale nove godine, i dr. Često je i običnim danom u kafani svirala muzika poznatih zaječarskih i velikoizvorskih violinista. U toku dana gosti su u kafani slušali muziku sa, tada još retkog, radio-aparata.

Cvetko Kančević je kupio radio-aparat među prvima u ulici, a koji je stajao u kafani te su ga gosti rado slušali. Kasnije ga je preneo u svoju sodadžijsku radionicu, dok je zvučnik instalirao na ulici, ispred lokala, tako da su ceo komšiluk i prolaznici mogli da slušaju muziku i radio-vesti. Gazda Cvetko bio je učesnik balkanskih i Prvog svetskog rata.

Par godina pred Drugi svetski rat, gostionicu „Nacional“ kupio je Najda Stojanović. On je za jelo i piće služio svoje proizvode koje je po starim porodičnim recepturama pripremala njegova supruga, nana Živa. Najdan je bio poznat i po „ledari“ koja se nalazila iza kafane iz koje je ledom sa Tupižnice snabdevao sve hotele, apoteke i ostale kafane u Zaječaru. Nosilac je Albanske spomenice (1921), Ordena Svetog Save V reda (1929), i Zlatne medalje za građanske zasluge Nj. Veličanstva Kralja Aleksandra I (1929). Iako je bio uvaženi Zaječarac koji je tokom Drugog svetskog rata držao kafanu zatvorenom „da ne bi služio Nemce“, nakon oslobođenja ovaj objekat je bio nacionalizovan i prešao u državnu svojinu. U periodu nakon toga pa sve do restitucije i vraćanja objekta porodici prethodnog vlasnika, ovde se nalazila državna kafana „Zelengora“.

Enterijer kafane "Zelengora", Timok 1972.
Enterijer kafane "Zelengora", Timok 1972.

Početkom 2019. godine, Najdanova unuka Gordana, sa svojom porodicom vraća nekadašnjoj kafani stari sjaj i otvara mali „kulturni centar“ pod imenom „Scena Bar“. Pored bara i kafea, u ovom prostoru se održavaju raznovrsni koncerti, od džeza, bluza, rokenrola do klasike, kao i stand-up komedije i teatarske izvedbe. 


Izvori:

Miograd C. Kančević, Stevan M. Veljković, Ulica Hajduk-Veljka u prošlosti i danas. Narodni muzej, Zaječar, 2008, str. 41-43.

Fejsbuk stranica Scene Bara: https://www.facebook.com/scenabar/


Pre i posle renoviranja. Foto: Scena Bar, 2019.
Foto: Scena Bar 2020.
Foto: Scena Bar 2020.
Foto: SKVER Magazin, 2020.
Foto: Scena Bar 2020.
Foto: Scena Bar 2020.
Foto: Scena Bar 2020.

Podržite sređivanje i oživljavanje javnih prostora u Zaječaru! Donirajte sredstva u Fond "Obnova"

DONIRAJ
Podelite:

Još zanimljivih lokacija


LJRN

OSNOVNA ŠKOLA „LJUBICA RADOSAVLJEVIĆ – NADA“ (1972)

OŠ "Ljubica Radosavljević Nada" svečano je otvorena 7. septembra 1972. godine. Projektovala je arh....

Konak 01

RADUL-BEGOV KONAK (1975)

Replika retko sačuvanog spomenika orijentalnog građevinarstva u Timočkoj Krajini koji je bio podignu...

Tehnička škola

TEHNIČKA ŠKOLA (1966)

Tehnička škola osnovana je 1966. godine kao najmlađa među srednjim školama i od početka se nalazila...

MUŠKA OSNOVNA ŠKOLA

ZGRADA OSNOVNE ŠKOLE „DESANKA MAKSIMOVIĆ“ (1904)

Jedna od najimpresivnijih školskih građevina sa početka XX veka, u njoj su se ovim redosledom nalazi...